silenza
utorak, 22.12.2009.
Nego.... Gdje je Božić?? Tražim ga ovih prigodnih dana, osvrćem se oko sebe, a njega nigdje. Pobjegao, uplašio se Djeda Mraza, Konzuma, Spara??? Bijesne rulje koja tutnja shopping centrima kao da se sprema, u najmanju ruku , nuklearna katastrofa, pa ljudi stvaraju zalihe za duge mjesece izolacije. Upalim tv, a kad ono... ˝Jeste li kupili ovo??? Ma daaaaajte , pa kako ćete na Božić preživjeti bez makete snješka koja svijetli promjera 3x3, ili recimo , bez novog jastuka za masažu sa motivom malog Isuseka? Jeste vi normalni??? ˝ Xmas je potpuno zamijenio Božić!
Daleko od toga da sam tradicionalista koji panično bježi na spomen ikakvih liberalnijih oblika blagdanskog uživanja, ali ljudi moji, pa ovo više ni ne nalikuje na ono što je Božić nekad bio! Pod nekad, ne mislim pred 30 - 40 godina, tada nisam bila ni u planu, već pred 5 - 6 godina. Osjećao se nekakav spokoj, mir, obiteljska atmosfera, makar taj jedan dan u godini. Pitam se jesmo li toliko gladni zapada, Amerike, da moramo upijati svaki običaj najkomercijalnije nacije na svijetu? Ameri su krenuli, a mi svi ostali, kao vjerni psići, isprostituirali sve ono što zaslužuje poštovanje. Ne moraš biti veliki vjernik da te zasmeta sve ovo. Kažu, recesija je, Hrvati gladniji no ikad, a ipak, centri dupkom puni, ljudi se maltene tuku za nekakve tričarije posute šljokicama. Prosječna obitelj će više Božića vidjeti u trgovini nego u vlastitom domu. U ovo doba čovjeka se vrednuje prema onome što ti je stavio pod bor... Najradije bih prespavala ovu lakrdiju! Jedino ako u međuvremenu svi skupa ne pronađemo taj uplašeni Božić i otjeramo prokleti Xmas... Za početak, mogli bismo kao Česi, spaliti djeda Mraza na lomači.
:m
nedjelja, 20.12.2009.
Grand opening...
Kako i naslov kaže... Grand opening! Ne znam zašto uopće otvaram blog, nakon toliko godina ˝odsustva˝. Moja blogerska karijera bila je aktualna prije 5 - 6 godina, kada sve ovo nije bilo ˝must have˝. Mislim da danas, nekoliko godina starija i svekoliko pametnija 
, nemam ništa novo i pametno za reći. Jedini mogući argument za re-opening bi bio taština. Moje malo ˝mjesto˝ ovijeno velom anonimnosti. Vanreligijska ispovjedaonica koju nitko ne mora gledati.. Treba mi ispušni ventil u ovom kaosu u koji sam se uplela, ni kriva ni dužna. Zakoračila u treće desetljeće ( što´b rekla Lily Allen ˝It's sad but it's true how society says her life is already over ˝) , mada skromno, nije još ni dvajspeta stigla, a već se osjećam ˝potrošeno˝ za današnje pojmove. Planiram ovdje po uzoru na neprevaziđenog Seinfelda pisati ˝ni o čemu˝ ...
